Muči li vas bol u leđima, bolovi u vratu ili bol u donjem lumbalnom dijelu leđa?
Moderan, sjedilački i užurban način života dovodi do činjenice da u današnje vrijeme svaka druga osoba ima problema sa bolom u leđima bilo u vratu ili u donjem lumbalnom dijelu leđa. Višesatni rad za računarom, dugotrajna vožnja automobilom i tjelesna neaktivnost samo su neki od faktora koji potiču mehaničke poremećaje struktura vratne kičme i kao rezultat svega toga javlja se bol u leđima.
Bol u vratu ili cervikalni bolni sindrom
Cervikalni bolni sindrom je sve češći jer imamo puno novih radnih mjesta u IT- sektoru, žena koje rade za šivaćom mašinom, računovodstvenom biropi itd. Akutna bol u vratu relativno je čest problem, u svakom trenutku zahvata oko 10-15 % populacije, a kod 40 % osoba pojavi se barem jednom godišnje. Žene statistički značajno učestalije obolijevaju od bolnog sindroma vrata u odnosu na muškarce koji manje osjećaju bol u vratu.
Tokom zauzimanja neadekvatnog položaja glava je nagnuta naprijed, što napreže ili opterećuje zadnju stranu vrata gdje se nalaze mišići, tetive, ligamenti, mali zglobovi i pršljenski diskovi. U vratnoj kičmi često se javljaju neugodne bolne epizode koje mogu biti uzrokovane iznenadnim naglim pokretom, ali i uopšte lošim držanjem tijela. Iza bolnih senzacija u vratu najčešće se kriju degenerativne promjene. One su ujedno najčešći uzrok cervikobrahijalnog sindroma, a započinju vrlo rano, već oko tridesete godine života. Pretežno se javljaju na mjestima gdje je kičma najopterećenija, odnosno na mjestima gdje dolazi do prelaza segmenta koji je dobro savitljiv u segment koji je slabije savitljiv (prelaz cervikalnog u torakalni dio kičme).
Cervikobrahijalni bolni sindrom
Kada se javi samo bol u vratu onda se radi o cervikalnom bolnom sindrom, a kada se bol iz vrata širi u jednu ili obe ruke u pitanju je cervikobrahijani bolni sindrom. Cervikobrahijalni splet nerava prolazi na svom putu do grananja u ruke kroz više uskih anatomskih prolaza u kojima može biti iritiran, naročito nakon involucijskih promjena mišića odgovornih za održavanje tih prolaza te usljed određenih položaja (tokom rada, spavanja). Glavna tegoba je bol radikularnog tipa koja se širi niz cijelu ruku. Bol u vratu i u rukama može biti izolovani znak ili se javlja sa trncima tj. parestezijama u prstima šaka. U dijagnostici srednje mjesto zauzimaju anamneza i fizikalni pregled, koji se prema potrebi mogu nadopuniti radiološkim pretragama, elektromioneurografijom, kompjutoriziranom tomografijom, magnetnom rezonancom, ultrazvukom i laboratorijskim pretragama. Ako se tokom fizikalnog pregleda posumnja na povredu korjena spinalnog živca (smanjenje osjećaja u koži, trnci ili radikularno širenje bola duž ruke), fizikalni pregled se dopunjava i neurološkim pregledom tokom kojeg se ispituje osjećaj, refleksi, mišićna snaga i trofičke promjene muskulature. U slučaju da vam je neophodan fizikalni pregled vaš termin možete da zakažete klikom na ovaj link.
Statistički podaci pokazuju da prevalencija bolnih sindroma vratne kičme varira između 26 i 71%, dok prevalencija dvanaestomjesečnih kontinuiranih tegoba iznosi između 30 i 50%. Studije pokazuju da 14% ljudi koji imaju honični bol u vratu ima izrazito jaku bol koja u znatnoj mjeri remeti svakodnevne aktivnosti bolesnika te ima direktan nepovoljan uticaj na njihov ekonomski, društveni i zdravstveni status. Poznato je nadalje da 15% bolesnika koji u bolnici provode fizikalnu rehabilitaciju te 30% bolesnika koji idu kiropraktičarima ima bol u vratu i pati od bolnog sindroma vratne kičme. Incidencija bolnih stanja grudne kičme iznosi 3 do 26%, dok je njihova prevalencija između 5 i 34%. Uprkos nižoj prevalenciji sindroma uzrokovanih od strane grudne kičme u odnosu na vratnu i lumbalnu kičmu, stepen invalidnosti uzrokovan bolnim sindromima grudne kičme sličan je onom kod bolesti ostalih dijelova kičme.
Najčešće zahvaćeni nivoi na kojima se događa hernijacija diska na vratnoj kićmi su C6/C7 (45 do 60% slučajeva), C5/C6 (20 do 25% slučajeva), a potom C4/C5 i C7/Th1 koji se događaju u 10% slučajeva.
Proturzija diska
Ako je riječ o protruziji intervertebralnog diska, indicirana je trakcija kojom se postiže proširenje intervertebralnih prostora, smanjuje iritacija spinalnog korijena, uklanja bol i ostale simptome te se sprječava razvoj adhezija i većih povreda živca. Trakcija se provodi kontinuirano ili intermitentno, a treba djelovati u smjeru uzdužne ose kičme, što se postiže postavljanjem bolesnika u položaj ispružene vratne lordoz . Trakcija je pasivna terapijska metoda koja se sastoji od istezanja određenih dijelova tijela primjenom mehaničke sile koja se kontroliše od strane trakcione jedinice DTS . Drugi su nazivi za trakciju ekstenzija, distrakcija i dekompresijska terapija.
Trakcija elongira kičmu, mišiće i ligamente, povećava međupršljenski prostor, zglobne površine međupršljenskih zglobova i međupršljenske otvore. Sve ovo dovodi do relaksacije paravertebralnih mišića, do smanjenja izbočenja herniranog diska i smanjenja pritiska na korijen spinalnog živca u području međupršljenskog otvora. Rezultati trakcije zavise od sile i od smjera djelovanja sile, dužini trajanja pojedinačne trakcije i broju dekompresijskih terapija, anatomskim obilježjima bolesnika te o vrsti uređaja. Trajanje i smjer primjene sila zavise od patologije (hernija diska, artroza, mišićni grč), dijelu kičme u kojem je patološki proces prisutan, težini i položaju dijela tijela koji se liječi, vrsti trakcije (kontinuirana, intermitentna), pacijentovom stanju (pol, dob, opšte zdravstveno stanje) i pacijentovoj podnošljivosti.
Terapija za bol u kičmi
Dekompresija uzrokuje negativan pritisak unutar diska koji stvara osmotski pad pritiska, usljed čega dolazi do povećanog protoka nutrijenata i vode u oštećeni disk, što omogućava njegovo zarastanje i vraćanje odgovarajuće funkcije. Time se postiže i pojačava prirodni proces zarastanja diska, a kako disk zarastae, povlače se simptomi, bol u vartu i disfunkcija jer prestaje mehanički pritisak na živce i korijene živaca unutar spinalnog tj.kičmenog kanala. Trakcija vratne kičme primjenjuje se kod hernije diska i disfunkcije mekog tkiva. Provodi se kod subakutne i kronične boli u leđima, cervikalnog sindroma, cervikobrahijalnog sindroma, protruzije interverterbalnog diska, priklještenja živčanog korijena, hipomobilnosti zglobova pršljenova i fasetne disfunkcije.
Sila koja se primjenjuje za gornji dio vratne kičme pri trakciji iznosi od 5 do 8 kg, a za srednji i donji dio od 15 do 25 kg. Liječenje traje relativno kratko, obično od 5 do 15 minuta za disfunkciju diska i od 10 do 18 minuta za druga stanja. Trakcija se ne primjenjuje kod osoba s teškim kardiovaskularnim i respiratornim bolestima, aortalnom ili ilijačnom aneurizmom, abdominalnom hernijom, teškom osteoporozom, inflamatornim spondiloartritisom, malignitetom u području kičme ili mišićnom insuficijencijom te kod pogoršanja simptoma nakon primjene trakcije s izraženijim bolovima. Trakcija je općenito kontraindikovana kod bolesnika s lokalnom i sistemskom bolešću zglobova, akutnim ozledama, hipermobilnošću, vaskularnim promjenama i temporomandibularnom disfunkcijom.
Prilikom provođenja trakcije potrebno je odrediti položaj glave koji mora biti relaksirajući. Ako paravertebralni mišići nisu relaksirani, prije trakcije treba primijeniti druge procedure (topli oblog, infracrvenu lampu, ultrazvuk, Tecar radiofrekventnu terapiju) kojima će se olabaviti mišići. Trakcija vratne kičme izvodi se u ležećem položaju. Položaj 30 stepeni inklinacije najpovoljniji je za širenje intervertebralnih otvora i fasetnu disfunkciju. Tada je čaura intervertebralnog zgloba u najrelaksiranijem položaju, a fasete su cervikalne kičme pokretne. Za svakog se pacijenta mora odrediti veličina inklinacije. Za segment C1 – C2 inklinacija iznosi od 0 do 5 stupnjeva, a za donje vratne kralješke (C5 – C7) iznosi od 25 do 30 stepeni. U tim su položajima ligamenti i zglobne čaure intervertebralnih zglobova u relaksiranom položaju. Uređaj kojim se izvodi mehanička trakcija DTS –Chattannoga sastoji se od kreveta i dijela u koji se smješta bolesnikova glava te se izvodi trakcija u položaju ležeći na leđima .
Dekompresijska terapija se pokazala vrlo uspiješnom kod pacijenata sa cervikalnim bolnim sindromom i bolom u vratu ili glavoboljama. Na osnovu fizikalnog pregleda preporučuje se broj terapija koje se rade 3-5x sedmično, i najčešće 10-20 terapija u zavisnosti od problema i tegoba koje pacijent ima. Jedan tretman fizikalne terapije u sklopu kojeg se radi dekompresijska terapija ili trakcija traje 60minuta. Pacijenti na trakcionom stolu dok su na dekompresijakoj terapiji u većini slučajeva nemaju bol u vratu ili bol u kičmi l i sama metoda je prijatna. Najčešće se nakon završenih terapija preporučuje održavanje dobijenih rezultata 1x n a15-21 dan. Dekompresijska terapija u ciklusu od 10 terapija u kontinuitetu se može ponoviti za godinu dana a po potrebi i ranije. Najčešće pitanje koje mi pacijenti postavljaju je da li je dekompresijska terapija bolna? Dekompresijska terapija je bezbolna i prijatna metoda , naši pacijenti vrlo često na samoj terapiji utonu u san.
Bol u kičmi i bolovi u donjem dijelu leđa
BOL U GRUDNOJ Torakalnoj KIČMI se javlja najčešće kod pacijenata koji imaju kifotično ili skoliotično držanje. Kifotično držanje je položaj tijela prilikom kojeg su leđa povijena ka naprijed. Ovaj položaj se opisuje kao „pogrbljenost“ i dolazi do loše statike cijelog kičmenog stuba, glava ide ka naprijed, ramena su povijena ka naprijed , dok je lumbalna fiziološka lordoza ispravljena. Vremenom kifotično držanje dovodi stanja bol u donjem dijelu leđa.
Prilikom ovakvog kifotičnog držanja dolazi vremenom do degenerativnih promjena i uklještenja međurebarnih živaca torakalne kičme. Bol u donjem dijelu leđa se širi iz grudne (torakalne) kičme od mjesta gdje je živac uklješten pojasasto duž regije koju taj živac inerviše. Drugo stanje je skoliotično držanje koje podrazumijeva iskrivljenost kičme u jednu stranu lijevu ili desnu. Na toj strani gdje je kičmeni stub iskrivljen smanjuju se intraforaminalni otvori i dolazi do uklještenja živca i bola duž njegove inervacije. Vrlo često se uz iskrivljenost u jednu stranu javlja i rotacija više pršljenova u lijevu ili desnu stran što još više sužava ove otvore i dovodi do stanja bol u leđima. Nažalost kod bola u torakalnoj grudnoj kičmi dekompresijska terapija Triton krevetom nema efekta. Ovdje se primjenjuju različiti koncepti vježbanja kao što su DNS ( dinamička neuromuskulatorna senzibilizacija) i Schroth u kombinaciji sa manuelnom terapijom Maligan.
Bol u Lumbalnom dijelu kičme se javlja najčešće usled pojave degenerativnih promjena na diskovima pršljenova , najčešče na nivoima L4/5 i L5/S1 a nešto rjeđe na nivoima L1/2, L2/3 i L3/4. Degeneracija diskova nastaje usljed malih oštećenja i trauma koje nastaju godinama. Duže sjedenje, težak fizički posao i manjak fizičke aktivnosti su faktori koji dovode do dodatnog oštećenja kada diskovi gube vodu, dehidriraju i postaju tvrdi. Sledeća faza je nastanak protruzije diska, ispupčenje diska ka kičmenom kanalu gdje dolazi do pritiska na živce u kičmenom kanalu i javlja se bol u leđima. Ekstruzija diska je sljedeće stanje kada je oštećeni disk pritisnuo živce u kanalu i nastaje još teže oštećenje živca. Bol se javlja u donjem dijelu leđa i vrlo često se širi duž noge na strani gdje je živac oštećen.
Dekompresijska terapija se može vrlo učinkovito primjenjivati kod svih ovih stadijuma diskus hernije i na taj način spriječiti operacija diskus hernije. Kada se desi kaudalna migracija tj. „curenje“ diska u kičmeni kanal ka dole simptomi se pogoršavaju i često dolazi do sekvestracije. Sekvestracija predstavlja stanje kada dolazi do odvajanja komadića diska od samog diska i ztaj komad najčešće nalegne na korijen živca dovodeći do velikih bolova. U ovom stanju diskus hernije je hirurška operacija jedino rješenje.
Ukoliko vam je neophodan pregled zbog stanja diskus hernija vaš termin možete da zakažete ovdje.
Nadamo se da ste čitanjem ovog teksta uspjeli dobiti odgovore na sva pitanja i nedoumice koje ste imali u vezi stanja cervikalni bolni sindrom, bol u vratu i bol u donjem dijelu leđa.
U nastavku vam preporučujemo da pročitate tekst: Bol u vratu i bolovi u donjem dijelu leđa (TERAPIJA)
Vaša,
Mr sc.mr dr Gordana Ljoljić Dolić
specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije
