DEKOMPRESIJSKA TERAPIJA KIČME

DEKOMPRESIJSKA TERAPIJA KIČME

Dekompresijska terapija

Dekompresijska terapija kičme je jedini neoperativni tretman koji je učinkovit kod teških slučajeva kao što su diskus hernija, degenerativnih bolesti zglobov, facet joint syndrom, stenoze (suženja spinalnog kanala) i pritiska na nervne korijenove. 

To je neoperativna trakcijska terapija za oslobađanje od bolova u leđima, nogama i rukama. 

Putem cikličkih faza trakcije i relaksacije uz pravilno pozicioniranje na Triton DTS stolu, spinalni disk (međupršljenski dio) se u toku trakcije stavlja  pod negativni pritisak izazivajući time efekat vakuma unutar diska. To za posledicu ima vraćanje prolabiranog diska na svoje mjesto i oslobađanje živca od pritiska od strane diska , a samim tim I smanjenje bolova.

Dekompresijska fizikalna terapija kičme – Šta postiže vakuum učinak?

On postiže dvije stvari. S mehaničkog gledišta, ispupčenje koje je nastalo izvan normalnih granica diska može biti povučeno unutar diska putem vakuuma stvorenog unutar tog diska. Takođe vakuum potiče bolju prokrvljenost regije koja se tretira i tako sekundarno stimuliše smanjenje upalnog procesa  oko živca. To za rezultat ima redukciju bola i  ukočenosti u leđima.

U međupršljenskim diskovima prilikom dekompresijske terapije dolazi do difuzije mikronutrijenata  koja je stvorena smanjenjem pritiska kako bi se vratili nutrijenti (hranjive supstance) i poboljšala se vaskularizacija i regeneracija. Stresovi na međupršljenski disk i fasetne zglobove mogu voditi do upale, oštećenja, koncentričnih i radijalnih razderotina na hrskavičnom prstenu diska, a time i uzrokovati prolapse diska. U tom slučaju se javljaju bolovi u vratnoj ili lumbalnoj kičmi. Bolovi se šire u ruke ili noge.

Kada nukleus (jezgro diska) probije fibrozni prsten prema kičmenom kanalu onda dolazi do pritiska na kičmenu moždinu ili nervne korijenove, što uzrokuje žestoku bol i druge nervne poremećaje. Istraživanje je pokazalo da se magnetskom rezonancom (MRI) ne mogu uvijek dokazati svi bolovi uzrokovanih oštećenjem diska. Jedan od razloga je i taj da se snimanje vrši u ležećem položaju, u kojemu diskovi nisu opterećeni u punom smislu gravitacijom i vlastitom težinom tijela, pa ne moraju pokazati isti nalaz u vidu ispupčenja hrskavičnog obruča kao kada osoba stoji ili sjedi. 

dekompresijska-vakum-terapija-600x600

DTS TRITON sistem trakcije

DTS TRITON sistem proizvođača Chattanooga trakcije je terapijski koncept dekompresije gde su vučni paterni, dijagrami trakcije rađeni na osnovu određenih kliničkih studija koji najbolje reprodukuju manuelne tehnike dekompresije i koji su dali odlične rezultate za određene indikacije, te su terapijski protokoli za cervikalnu i lumbalnu trakciju dati preko ovih vučnih paterna.

Uređaj za DTK Triton

Dekompresijska fizikalna terapija kičme – indikacije

Uređaj za dekompresijsku terapiju Triton DTS obezbeđuje trakciju dijela kičme kontrolisanu od strane samo uređaja na kojem se tačno zadaju parametri vučne sile i težine u kg kojim se radi dekompresija. Dolazi do pomjeranja skeletne strukture i skeletnih mišića. Triton DTS dekompresijska terapija se koristi kod stanja:

  • Bulging  disk
  • Discus hernia
  • Prolaps diska
  • Extrusia diska 
  • Radikularnim bolovima 
  • Povreda spinalnog korijena 
  • Hipomobilnosti 
  • Degenerativnim bolestima zglobova 
  • Facet joint syndrom  
  • Bolova u kičmenim zglobovima 
  • Diskogeničnih bolova

Dekompresijska fizikalna terapija kičme  je kontraindikovana u sledećim slučajevima:

  • Strukturne bolesti kao što su tumor ili infekcija  
  • Pacijenata sa akutnim iščašenjima, ušinućima i zapaljenjima koja bi mogla biti pogoršana terapijom vučnom silom ( razvlačenjem) 
  • Pacijenata sa labilnim zglobovima kičme ( hipermobilnost zglobova)
  • Trudnoće 
  • Osteoporoze 
  • Hiatus hernije

Klinička istraživanja DTS ima brojne kliničke studije koje dokazuju da DTS zaista postiže dekompresiju uzrokujući pojavu i zadržavanje negativnog pritiska unutar diska. Jedna takva studija je pokazala da od 219 pacijenata koji su završili dekompresiju kičme, njih 86% je primjetilo nestanak simptoma, dok je 84% pacijenata ostalo naredna tri mjeseca bez bolova, dok je 92% pokazalo različit stepen fizičkog napretka. Mnoge kliničke studije pokazuju učinkovitost koju pokazuje dekompresijska terapija kičme od 75-86% uspješnosti u popuštanju boli i simptoma.

Naša kompjuterski kontrolisana savremena oprema dizajnirana je da primjeni dekompresiju kičmenog stuba bez refleksnih paravertebralnih mišićnih kontrakcija tj.napetosti u mišićima. Triton DTS  kontroliše varijacije u sili trakcije uklanjajući mišićnu zaštitu (napetost) koja je tipična u radu sa drugim trakcijskim uređajima.

Koja je razlika između triton fizikalne dekompresije i klasične trakcije kičme? 

Svaka dekompresijska terapija je vrsta trakcije, a svaka trakcije nije dekompresijska . Trakcija je jednostavna trakcijska sila koja se primjenjuje na pacijenta u cilju rasterećenja zglobova tijela, mišića i drugih struktura. Biti obješen nogama naopačke je, na primjer, učestala metoda za djelovanje trakcije na kičmeni stub. 

Iako različiti oblici trakcije postoje već 1000 godina, popuštanje bola nije dugotrajno. Čak je nekoliko studija pokazalo da je uobičajena trakcija neučinkovit oblik rješavanja bolova u vratu i leđima. Razlog je neočekivan, ali poprilično jednostavan. Naše tijelo reaguje na statičko rasterećenje kičme na taj način što dolazi do kontrakcijte mišića koji se nalaze neposredno uz kičmu. Tako se ne postiže željeni efekt rasterećenja kičme, nego se pritisak zapravo povećava zbog povećanja pritiska unutar diska, a to ne dozvoljava disku da zaraste i restituiše se. 

S druge strane, spinalna dekompresija je modifikovan, poboljšani oblik trakcije. Kompjuterska tehnologija se koristi za kontrolu varijacija u rasterećenju kičme, te se na taj način uspješno izbjegava odgovor tijela u obliku mišićne kontrakcije. Fizioerapeut može kontrolisati sa koliko kilograma snage isteže pacijenta, kao i koliko traje istezanje i koliko često će se ono ponoviti u intervalima. 

Neoperativna i neinvazivna dekompresijska terapija kičme je vrlo učinkovit i dobar način rješavanja bola i problema vezanih za cijelu kičmu.

Šta podrazumijeva jedna dekompresijska terapija?

U sklopu jedne dekompresijske terapije sprovodi se više terapijskih procedura koje se određuju na osnovu fizikalnog pregleda i zdravstvenog stanja pacijenta.

Na početku same terapije kao uvodna procedura se radi masaža ili ultrazvuk ili TECAR radiofrekventna terapija. Nakon toga, pacijent se stavlja na dekompresijski sto gdje terapija za vratnu kičmu traje maksimalno 18-20 minuta, dok za lumbalni dio leđa dekompresijska terapija  traje između 20 i 30 minuta. Nakon dekompresijske terapije, radi se magnetoterapijalaser i COMPEX tens elektroterapija. Na kraju se sprovode kineziterapijske vježbe koje se određuju na osnovu zdravstvenog stanja pacijenta.

Kako izgleda terapija možete pogledati na linku ispod:

U našoj zdravstvenoj ustanovi radimo različite programe kineziterapije, s ciljem jačanja mišića stabilizatora kičmenog stuba i aktivacije mišića koji su odgovorni za pravilno držanje posture.

Ponosni smo što smo prvi u BiH koji sprovodimo vježbe DNS (dinamička neuromuskularna stabilizacija) praške škole doktora Kolara i što imamo prvog certifikovanog DNS terapeuta, našu Draganu Novković.

DNS vježbe (dinamična neuromuskularna stabilizacija)

DNS vježbe (dinamična neuromuskularna stabilizacija)

DNS vježbe (dinamička neuromuskularna stabilizacija) je naučno priznata metoda liječenja.

Osmišljena od strane prof. Kolara iz Praške škole manualne terapije, ova tehnika se koristi kod niza problema lokomotornog sistema, ali i u prevenciji bolova i ozlijeda.

U našem centru, DNS vježbe svakodnevno koristimo u prevenciji povreda i jačanja posturalnih mišića kičmenog stuba koji su najbitniji u stabilizaciji kičme kod problema diskus hernija i skolioza. DNS vježbe se takođe koriste kod ostalih problema kičme, te bolova i ograničenja pokreta u kukovima, ramenima, itd.

DNS kao metoda kineziterapijske rehabilitacije 

Dinamička Neuromuskularna Stabilizacija (DNS) je funkcionalna metoda rehabilitacije i prevencije, koja ima za cilj aktivirati prirodni stabilizacijski sistem tijela kroz načela motoričkog razvoja. DNS vježbama se aktivira posturalna muskulatura koja je kod loše držanja oslabljena. Radi se o dinamičkoj stabilizaciji koja je bazirana na razvojnoj kineziologiji (razvoju djeteta do godine dana starosti). Ako pratite razvoj djece od njihovog rođenja do navršene godine dana života, uočiti ćete da sva djeca (ukoliko nemaju neurorazvojni poremećaj ili neki drugi poremećaj u razvoju) imaju iste položaje koje zauzimaju, iste pokrete koje usvajaju, isti cilj kojem teže, a to je kretanje i uspravljanje na dvije noge. Da bi dijete moglo prohodati na dvije noge, mora imati stabilan trup koji će se oduprijeti sili gravitacije.

U DNS-u se govori o pojmu ”central stability for distal mobility” (centralna stabilnost za distalnu mobilnost). Ako je trup stabilan, ekstremiteti se mogu kretati bez ograničenja, te lakše proizvesti silu potrebnu za izvođenje pokreta. Kod sportista ovo pomaže kod prevencije povreda i veće mišićne snage. Kako centralni nervni sistem bebe počinje sazrijevati, njena postura i obrasci kretanja razvijaju se međusobno povezano. Direktni obrasci kretanja čvrsto su ugrađeni u centralni nervni sistem, što znači da zdrave bebe ne moraju učiti kako se pravilno razvijati. Iz tog razloga, specifični obrasci kretanja i redoslijed tih obrazaca u kojem se pojavljuju su prisutni kod većine djece u razvoju.

Razvoj centralne (sagitalne) stabilizacije postiže se odgovarajućom aktivacijom mišića dijafragme i dna karlice kao i intra-abdominalnim pritiskom. To se događa prirodno tokom razvoja novorođenčadi i dojenčadi i bitan je element jer dovodi do još jedne prekretnice gdje beba može započeti proces okretanja. Kako razvoj napreduje, posturalno sazrijevanje omogućava pravilan oblik kostiju i centriranje zglobova. Centriranje zglobova podrazumijeva mehanički razvoj kroz pokret. Prije bilo kakvog ciljanog kretanja, mora postojati aktivacija određenih mišića stabilizatora.

Mišići stabilizatori moraju olakšati pravilno gibanje cijelog lanca ili će kretanje postati kompenzirano drugim mišićima čija primarna funkcija nije stabilizacija. Mišići stabilizatori su “izdržljivi”, otporni na zamaranje, dok se primarni mišići kretanja zamaraju prilično brzo. Mišići kretanja koji prisilno preuzimaju ulogu stabilizatora mogu postati preopterećeni i posljedica je da pokreti koje oni rade neće biti učinkoviti, niti će tijelo imati potreban balans i stabilnost. To će dovesti do nestabilnosti kičme koja je nastala usljed preopterećenja diskova i zglobova kičme.

DNS vježbe i nestabilnost mišića koji su odgovorni za posturu i pravilno držanje kičme

Nestabilnost kičme može se manifestovati kroz različita bolna stanja  i upravo je ta nestabilnost korijen većine dijagnoza. Postizanje centriranja zglobova zvuči kao teško dostižno ako se godinama gomilaju loše funkcije, ali postoji velika neurološka uloga u vraćanju odgovarajuće mehaničke funkcije zglobova. Kao što je gore navedeno, obrasci pokreta i stabilizacije su duboko usađeni u našem mozgu. Pravilni pokreti su još uvijek prisutni, ali tokom godina “otupimo” zbog neadekvatnih podsticaja mišićno-nervnog sistema , uglavnom zbog načina života u kojem ne razvijamo motoriku već radimo iste ponavljajuće pokrete. Time nadjačamo inherentne neurološke puteve, ali ih možemo ponovno uspostaviti putem vježbi reaktivacije u prvobitnim razvojnim položajima.

Kako izgledaju DNS vježbe?

Položaji iz kojih se rade vježbe podsjećaju na one koje zauzimaju male bebe, jer to upravo i jesu gore opisani razvojni položaji. Pokreti su svjesni . Elementi vježbi i vježbe su povezani, a pojedini prelaze iz jednog položaja u drugi i oni su takođe razvojnog karaktera. Svaki sat vježbanja sadrži vježbe pokretljivosti, ravnoteže, fleksibilnosti, i specifičnog disanja u modifikovanim položajima motornog razvoja, s upotrebom rekvizita – elastična traka, lopta i štap.

U početku polaznici pacijenti postaju svjesni vlastitih ograničenja i otkrivaju gdje se ta ograničenja nalaze. Tako postepeno pacijenti postaju svjesni napretka, koji podrazumijava bolju stabilnost, funkcionalnost tijela i smanjenje hroničnog bola.

DNS vježbe se koriste kod:

  • smanjenog mišićnog tonusa,
  • problema sa kičmom (protruzijom, ekstruzijom, skoliozom, povećanom kifozom i lordozom)
  • sportista (prevencija povreda i povećavanje sportskih performansi – snaga, izdržljivost, stabilnost, funkcionalnost pokreta…)

Radimo isključivo individualno ili u malim grupama radi kvalitetnijeg rada i što boljih terapijskih rezultata.