Test intolerancije

Test intolerancije

test intolerancije arni centar

KVANTNA MEDICINA – TEST INTOLERANCIJE

Intolerancija na hranu je  preosjetljivost tijela na hranu koja  nastaje kao posledica neimunološkog odgovora  IgG antitijela  iako su simptomi slični onima kao kod alergijskih reakcija posredovanih IgE imunološkim odgovorom.

Neželjene reakcije na hranu se mogu podijeliti na toksične i netoksične (imunološke i neimunološke). Pri tom imunološki posredovane reakcije (alergija na hranu) mogu biti IgE- i non-IgE reakcije, dok neimunološki posredovane (intolerancija na hranu) mogu biti enzimska, farmakološka i nedefinisana.

U praksi često dolazi do zabune u dijagnostici alergije i intolerancije na hranu. Prava alergija na hranu karakteriše se prisutnošću IgE antitijela specifičnih za hranu, dok intolerancija uključuje ostale nepodnošljivosti ili nepoželjne farmakološke reakcije na hranu. Može se reći da je nealergijska preosjetljivost na hranu medicinski naziv za intoleranciju na hranu (ranije se nazivala pseudoalergijska reakcija).

Do saznanja o takvim reakcijama kod pacijenata dolazilo se godinama. Tako su 1978. g. australijski naučnici prvi put u studiju uključili pacijente kojima su iz ishrane isključene namirnice uz ispitivanje sastojaka hrane kao mogućih uzročnika simptoma i bolesti . Zatim je 1995. g. Evropska akademija za alergologiju i kliničku imunologiju preporučila podjelu baziranu na patogenetskom mehanizmu pa se od tada netoksične reakcije na hranu dijele na alergije (imunološki mehanizam) i intoleranciju (bez imunoloških mehanizama). Zatim je 2003. g. komisija za reviziju Svjetske alergološke organizacije izdala novu nomenklaturu koja je usvojena na svjetskom nivou.

Tako se intolerancija na hranu opisuje kao “nealergijska preosjetljivost” na hranu, a u 10. reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti iz 2007. g. nalazi se pod šifrom K90.4 . Značajno je da su kod intolerancije na hranu simptomi slični onima kod klasične alergije posredovane IgE-om, iako su obično blaži i kraće traju. Simptomi se mogu manifestovati na brojnim organima kao što su gastrointestinalni sistem, pluća, koža, kardiovaskularni sistem i mozak. Svakodnevnim konzumiranjem namirnica koje naše tijelo ne može na pravi način resorbovati i metabolisati ili iskoristiti, dovodimo svoje tijelo u situaciju svakodnevnog opterećenja tom namirnicom i intolerancije.  

Dugotrajna intolerancija na neku namirnicu ili više njih dovodi do narušavanja imuniteta i otvara put mnogim drugim alergenima i bolestima bilo akutnim ili hroničnim.

Kada otkrijemo namirnice ili alergene na koje smo intolerantni i ako ih jednostavno izbacimo iz ishrane osjećat ćemo se puno bolje, poletnije, lakše, a na kraju ćemo i izgubiti na tjelesnoj težini. Otkrivanje i uklanjanje alergena ili hrane na koju pacijent ima intoleranciju eliminiše ili u velikoj mjeri smanjuje simptome kod većine bolesnika (uspjeh se kreće od 30% do 93%).

Provjerite vaše odgovore na sljedeća pitanja i otkrijte da li imate intoleranciju na hranu:

  • Da li Vam se tjelesna težina povećala za kratko vrijeme?
  • Da li ste povremeno neobjašnjivo depresivni?
  • Da li patite od zapušenog nosa, kijanja, curenja nosa?
  • Da li patite od zatvora ili dijareje?
  • Da li ste pospani posle jela?
  • Da li imate crvenilo kože, svrab, astmu?
  • Da li zadržavate tečnost, otičete?
  • Jeste li hronično umorni?
  • Da li imate bolove u stomaku?
  • Da li ste često prehlađeni?
  • Da li imate migrene, glavobolje?
  • Da li se nadimate posle jela?

 

Svaki pozitivan odgovor ukazuje na mogućnost postojanja intolerancije. Ako imate četiri i više pozitivnih odgovora, intolerancija je skoro izvjesna.

Važno je reći da test intolerancije na hranu nudi preko BICOM uređaja bezbroj programa koji pomažu u liječenju, bilo da se radi o brisanju informacije o alergenu (biorezonantna desenzibilizacija) sa ćelije  ili uklanjanju energetske blokada u tijelu.

Testira se na preko 400 alergena ( 250 namirnica i 150 inhalatornih alergena).

Test intolerancije se može uraditi na 2 načina, Prvi je na osnovu dvije kapljice krvi (na komadić papira veličine 3x3cm ili veličine tufera) koje se testiraju preko Bicom apparat  ili na drugi način ličnim dolaskom na pregled Bicom aparatom kada nije potrebno vaditi krv nego ste prikopčani preko elektroda na Bicom aparat. Test intolerancije, tj. testiranje traje 30-45 minuta i nalaz dobijete odmah nakon pregleda. Kada se radi test intolerancije na hranu iz uzorka krvi na nalaz se čeka 10-14 dana.

Kada se utvrdi koje namirnice ne odgovaraju, isključuju se iz ishrane najkraće u periodu od tri mjeseca. Za dvije do tri nedelje vidljiva su poboljšanja, a kroz tri do četiri mjeseca i puni efekat. Sa takvom ishranom organizam dobija ono što mu je potrebno i želja za prekomjernim količinama hrane nestaje. Nakon tri mjeseca pridržavanja  ishrane po testu intolerancije i postignutog željenog rezultata, radi se kontrolni pregled. Na osnovu dobijenih rezultata kontrolnog testa intolerancije postepeno se mogu uvoditi namirnice na koje ste imali intoleranciju na prvom pregledu ako na kontrolnom testu niste više intolerantni n ate namirnice.  Intolerancija se stiče vremenom i rezultati testa intolerancije na hranu niju doživotni. Vaš test intolerancije se mijenja u zavisnosti kako se hranite i koliko vodite računa o svom zdravlju. 

Zašto je ishrana po TESTU INTOLERANCIJE NA HRANU  izuzetna?

  • Jednostavno je testiranje
  • Predstavlja  jednostavan način samopomoći, otkrijete tačno koja vam namirnica ne odgovara
  • Zavisi isključivo od odluke pojedinca
  • Usled ishrane po testu intolerancije ne dolazi do neželjenih efekata ili deficita vitamina, minerala i drugih mikro i makronutrijenata. Svaka namirnica na koju ste intolerantni i koju ste izbacili iz ishrane  ima svoju zamjenu
  • Nema gladovanja
  • Rezultate vidite već nakon 7-14 dana
alergije na hranu

ALERGIJE I TEST INTOLERANCIJE NA HRANU

Alergije nisu samo neugodne i neprijatne, već mogu biti i izuzetno opasne i čak opasne po život u nekim slučajevima. Iako neki ljudi nemaju alergije, puno je ljudi koji pate od višestrukih alergija. Alergije pogađaju veliki broj ljudi. Prema Američkom koledžu za alergiju, astmu i imunologiju, otprilike 6% američke dece i 4% odraslih Amerikanaca su pogođeni nekom vrstom alergije. Posebno su česte alergije na hranu i mogu imati prilično veliki uticaj na život osobe kada iznenada počnu da doživljavaju alergijske reakcije na neku od njihovih omiljenih namirnica.

Alergija na hranu može se razviti u bilo koje doba života i čovjek može doživjeti alergijsku reakciju na gotovo bilo koju vrstu hrane. Ova reakcija nastaje kada osoba konzumira neki allergen i dolazi do pretjerane reakcije imunog sistema. Kada imuni sistem pacijenta reaguje, on tretira određene alergene koje se nalaze u hrani koja se konzumira kao patogene supstance. Dolazi do alergijske reakcije usled lučenja medijatora alergijske reakcije prije svega histamina u krvi.

Najčešće alergije na hranu

Ljudi mogu postati alergični na gotovo sve vrste namirnica. Neki ljudi mogu jesti određenu vrstu hrane jednog dana i osjećati se savršeno nakon jela, ali dožive alergijsku reakciju sledeći put kada pojedu tu istu vrstu hrane. Postoje neke alergije na hranu za koje se smatra da su mnogo češće od drugih kao što su koštunice ( kikiriki), mlijeko, jaja, riba,….

Prema centrima za kontrolu i prevenciju bolesti, otprilike 90% svih zabilježenih alergija na hranu čini jednu od osam specifičnih vrsta hrane. Ove posebne vrste hrane za koje izgleda da izazivaju alergijske reakcije u većini slučajeva gde se takva reakcija doživljava uključuju jaja, rakova, školjke, orašaste plodove, mlijeko, soju, pšenicu i ribu.

Simptomi alergije na hranu

Znajući na koje simptome treba paziti kada su u pitanju alergije na hranu, važno je znati kako ih zaustaviti. Zaustavljanje takve alergijske reakcije čim se pojavi može pomoći osobi da izbjegne potencijalno opasne simptome. Takođe treba napomenuti da se pojedini simptomi smatraju blagim, dok se drugi smatraju težim. Znanje kako razlikovati blage i teške simptome od suštinskog je značaja da biste znali koja metoda lečenja bi bila najprikladnija za situaciju.

Prema FARE (Food Allergi Research & Education), neki uobičajeni simptomi koji signaliziraju blagu do umerenu alergijsku reakciju na hranu obično uključuju osip, koji se može sastojati od svrbežnih područja koja se razvijaju na koži praćena upalom i crvenilom. Koža oko očiju i usta često takođe postane crvena kada se dogodi alergija na hranu. Ušni kanal ili usta mogu postati svrbežni i osoba može početi kihati, imati simptom curenje nosa ili začepljenje nosa.

U nekim slučajevima se u ustima osobe može doživjeti čudan ukus. Postoje i slučajevi kada osoba osjeća bolove u stomaku. Mučnina i povraćanje su takođe uobičajeni simptomi alergijske reakcije na hranu.

Upala uha ili sekretorni otitis, posebno u hroničnom obliku, u nekim slučajevima može imati alergijsku komponentu. Ovo je posebno tačno kada već postoji poznata alergija na hranu udružena sa respiratornim i gastrointestinalnim simptomima. Primijećeno je kliničko poboljšanje nakon što se iz prehrane isključe namirnice na koje je pacijent intolerantan ili alergičan. Prema nekim istraživanjima, čak 80% pacijenata sa sekretornim otitisom tj.ipalom uha takođe ima alergijski rhinitis. Zato kod svih pacijenata , naročito kod djece, koja imaju česte uplae uha preporučuje se uraditi test intolerancije na hranu.

Migrene su još jedan od razloga zašto treba uraditi test intolerancije na hranu. Alergije na hranu uzrokuju degranulaciju trombocita i oslobađanje serotonina. Uobičajeni pokretači migrene kod djece su sir, čokolada, agrumi, hot-dogovi, mononatrijev glutamat, aspartam, masna hrana, sladoled, kofein i alkoholna pića, posebno crno vino i pivo. Tiramin, feniletilamin, histamin, nitriti i sulfiti učestvuju u nastanku glavobolje. Alergija  na hranu posredovana imunoglobulinom E (IgE) je rijetki uzrok glavobolje. Uzrok je češće IgG intolerancija na hranu i kada se ishrana promijeni i izbace namirnice na koje je pacijent intolerantan, dolazi do poboljšanja i čak potpunog prestanka glavobolje već nakon mjesec dana.

Prehrambeni amini: čokolada, sir, pivo i vino okidači su za nastanak migrene jer sadrže histamin i / ili druge vazoaktivne spojeve, pokrećući migrene kod osjetljivih osoba uzrokujući širenje krvnih sudova. Tiramin, komponenta iz ovih namirnica, smatra se pokretačem migrene.

Intolerancija na histamin nastaje oslabljenom aktivnosti enzima diaminoksidaze (DAO) zbog gastrointestinalnih bolesti ili inhibicijom ovog enzima, a kod jednog broja bolesnika dokazana je i genetska predispozicija. Unos hrane bogate histaminom, alkohola ili lijekova koji uzrokuju otpuštanje histamina ili blokiraju enzim DAO može uzrokovati različite smetnje na brojnim organima (gastrointestinalni sistem, koža, pluća, kardiovaskularni sistem i mozak), zavisno o ekspresiji histaminskih receptora. Kao dermatološke posljedice javljaju se osip, svrab, urtikarija, angiedem, dermatitis, egzem, pa čak akne, rozacea, psorijaza i dr. Prepoznavanje simptoma nastalih kao posljedica histaminske intolerancije je jako značajno u liječenju bolesnika. U novije vrijeme sve više se dolazi značajaintolerancija na histamin kod bolesnika s atopijskim dermatitisom kod kojih je dokazana korist provođenja dijete siromašne histaminom. Zbog mogućih simptoma u brojnim organima, za dijagnozu intolerancija na histamin neophodno je ispitati detaljnu anamnezu o simptomima nakon unosa hrane bogate histaminom ili lijekova koji utiču na metabolizam histamina.

Crveno vino je problematičnije od bijelog vina jer ima 20 do 200 puta veću količinu histamina u odnosu na bijelo vino, a podstiče otpuštanje vazoaktivnih supstanci  trombocitima. Budući da je puno više flavonoida, on inhibiše enzim (fenolsulfotransferaza), koji razgrađuje serotonin i druge vazoaktivne amine u trombocitima. Oboljeli od migrene imaju mnogo niže razine ovog enzima. Hrana sa visokim vazoaktivnim aminom (sir, čokolada) pogoršava migrensku glavobolju.Zato je standardni tretman glavobolje izazvane histaminom  dijeta bez histamina i suplementacija vitaminom C i vitaminom B6.

Enzim diamin oksidaza razgrađuje histamin na sluznici tankog crijeva prije apsorpcije hrane u cirkulaciju, utiče na to da li će pacijent reagovati  na  histamine iz hrane. Osobe osjetljive na histamine iz namirnica  imaju manje ovog enzima nego oni koji nemaju glavobolju. Diamin oksidaza zavisi od vitamina B6. Supstance koje inhibiraju B6 su  sredstva za bojenje hrane (hidrazinske boje), lijekovi (izoniazid, hidralazin, dopamin, penicilamin), tablete koje se daju u toku porođaja, alkohol i prekomjerni unos proteina.

Vitamin B6 i vitamin C poboljšava toleranciju histamina na taj način što povećavaju aktivnost enzima  diamin oksidaze. Žene imaju nižu diamin oksidazu. Ovo se može objasniti većom učestalosti glavobolje uzrokovane histaminom kod žena  Žene su češće intolerantne na crno vino. Nivo diamin oksidaze kod žena povećava se više od 500 puta tokom trudnoće. Zato se dešava da žene koje imaju migrensku glavobolju u trudnoći nemaju glavobolju izazvanom histaminom.

Ostali okidači migreneske glavobolje su:

– Hipoglikemija može pokrenuti migrenu i može se popraviti dijetom. Hipoglikemija može nastati uslijed povećanog unosa rafinisanih ugljenih hidrata, posebno kada inzulin bude povišen.

-Prevelik unos natrijuma može povećati angiotenzin kao odgovor na unos natrijuma.

-Intoleranciju na laktozu, izbjegavanje mliječnih proizvoda može dovesti do poboljšanja. -Aspartam i sukraloza su umjetni zaslađivači, koji mogu povećati učestalost migrene.

– Disbioza i detoksikacija: migrena ne nastaje samo usled intolerancije na hranu. Dešava se i u kombinaciji sa drugim procesima u tijelu a to su probavni i detoksikacijski poremećaji . Metabolički otpad patogenih mikroorganizama može proizvesti glavobolju.  Crijvna disbioza utvrđuje se klinički ili kulturom stolice, analizom organskih kiselina ili procenom crevne propustljivosti i ona može biti jedan od uzroka nastanka glavobolje.

– Helicobacter pylori otkriven je kod 40% pacijenata sa migrenom. Kada se primjeni terapija na ovu bakteriju dolazi do manjeg intenziteta, trajanja i učestalosti glavobolje kod 100% liječenih pacijenata.

-Toksično preopterećenje ili suboptimalna funkcija enzima za detoksikaciju mogu pokrenuti glavobolju. Osjetljivost na toksičnost nastaje pretjeranim izlaganjem okolišu, genetskim polimorfizmima u proizvodnji enzima za detoksikaciju i iscrpljivanjem hranjivih kofaktora koji kataliziraju reakcije detoksikacije faze I i / ili faze II.

Šta je anafilaksija?

U nekim slučajevima može doći do jače alergijske reakcije na određene vrste hrane. Ako se ne liječi, stanje može postati opasno po život. Ova reakcija se naziva anafilaksija i može dovesti do smrti ukoliko se ne liječi odmah. Znakovi na koje treba obratiti pažnju uključuju poteškoće u gutanju, nemogućnost disanja, brzo smanjenje krvnog pritiska, nesvjesticu i iznenadnu slabost, slab puls, bol u grudima i gubitak svijesti. 

Kako se testira alergija na hranu? 

Postoji više vrsta testova koji su bitni pri dijagnostikovanju alergija na hranu. Naš imunološki sistem ima više linija odbrane koje se i razlikuju na osnovu toga koje vrste imunoglobulina učestvuju u alergijskoj reakciji alergen-antitijelo. Tako postoje IgE testovi na hranu , IgG testovi i IgG4 testovi, Prick kožni testovi. Rezultati ovih testova mogu biti i različiti jer naš imunitet može reagovati na različite alergene različitim linijama imunoglobulina. Najčešće se u praksi rade IgE testovi na hranu i inhalatorne alergene iz krvi i dešava se da rezultati budu ponekad negativni na testu a pacijent ima evidentnu alergiju npr. Urtikariju, kožni osip. Zato je kod alergije jako bitno uraditi što detaljniju dijagnostiku i uraditi različite vrste testova kako bi smo detaljno ispitali imunološki sistem.

Kako se koristi Bicom pregled i biorezonantna terapija u testiranju na alergiju na hranu?

Najčešće u našu ordinaciju dolaze pacijenti koji imaju alergijske simptome , radili su Prick kožne testove i IgE alergo testove koji su bili pozitivni na mali broj alergena ili su svi negativni. Biorezonanca kao metoda je svoj uspijeh  dokazala baš kod takvih pacijenata. Rezultati testiranja Bicom aparatom podudaraju se sa IgG testovima kojim se testira grupa IgG imunoglobulina. Ova grupa antitijela se po novijim istraživanjima povezuje sa atopijskom konstitucijom najčešće kod djece. IgG4 antitijela se stvaraju u krvi protiv alergena iz hrane  i dovode do alergijskih reakcija na koži zvanih atopijski dermatitis. Često djeca ali i odrasli koji imaju IgG alergiju na hranu imaju simptome od strane gastrointestinalnog trakta i upalne bolesti crijeva.

Na osnovu dobijenih rezultata testiranja pacijent se pridržava ishrane minimalno 3 mjeseca a vrlo često i 6-12 mjeseci kako bi se smanjila reakcija imuniteta na alergene koji izazivaju atopijski dermatitis. U toku pridržavanja ishrane po testu intolerancije urađenom preko Bicom aparata rade se i terapije desenzibilizacije na navedene alergene. Broj terapija kod pacijenta  zavisi od broja alergena na koje je pacijent alergičan. Bicom terapije se rade najčešće 1x na 7-14 dana , potpuno su bezbolne , neinvazivne i ne postoje nikakve nus pojave ili neželjeni efekti.