Fizikalna terapija
FIZIKALNA TERAPIJA – najbolje rješenje za stanje diskus hernija.
Puno sjedenja, radno mjesto koje zahtijeva loš položaj vrata ili nepravilno sjedenje, manjak fizičke aktivnosti i loše držanje glavni su uzroci nastanka bola u leđima i vratu.
Svaki drugi čovjek ima problem sa bolom u leđima bar jedan put u životu. Discus hernija ne bira pol niti godine. Danas je sve više ljudi koji imaju manje od 35 godina koji imaju bol u leđima i vrlo često odlaze na operaciju discus hernije.
Kao ljekar-fizijatar svakodnevno radim sa pacijentima koji imaju bol u vratu i leđima i želim da podijelim sa vama koje su to najčešće greške koje ljudi ponavljaju.
Fizikalna terapija u procesu liječenja stanja diskus hernija – najčešće greške pacijenata
Prvo i osnovno je što pacijent sa bolom u leđima trpi bolove duži vremenski period, misli da će samo proći, radi fizičke poslove koji opterećuju kičmu i pogoršava svoje stanje. Ni jedan bol u vratu i leđima ne nastaje slučajno. Uvijek je u pitanju proces na određenom segmentu kičme koji je počeo odavno i bol nastaje usljed lošeg držanja, iskrivljene kičme skolioze (iskrivljenost kičme u lijevu ili desnu stranu) ili kifoze (povijenost kičme ka naprijed), povrede, pada ili nastanka degenerativnih promjena na disku između dva kičmena pršljena.
Degenerativne promjene na međupršljenskim diskovima nastaju usljed povrede ili starenja, mada postoje i pacijenti koji imaju genetsku predispoziciju za nastanak stanja discus hernija.
Više informacija o stanju diskus hernija, simptomima, uzrocima nastanka, dijagnozi i terapiji pogledajte ovdje.
Druga bitna stavka je što pacijenti kada posjete ljekara urade rengenski snimak kičme i razmišljaju da su sve uradili, a opet im nije bolje. Iznenadili bi ste se koliko pacijenata kada završi dijagnostiku i otkrije da ima diskus herniju tu stane i ne radi ništa po tom pitanju da popravi svoje stanje i riješi se bola.
Nevjerovatno je da pacijenti dođu u ordinaciju i kažu : „Imam bolove 3 godine, ali nisam nikad bio na fizikalnoj terapij, niti sam mislio da mi je fizikalna terapija potrebna.“
80% stanja discus hernije je rješivo, samo problem je što za to rješenje treba disciplina i rad , a ljudima je najlakše popiti analgetik ili primiti injekciju. I onda se nakon takve analgetske „instanta terapije“ ponovo javlja bol nakon 6 mjeseci i tako ulaze u začarani krug, a discus hernija ostaje i vremenom se pogoršava.
Kada nakon 2-3 godine dana dosadi trpiti bol i biti u začaranom krugu onda se pacijent uozbiliji i spreman je da sarađuje i učini sve da mu bude bolje. Dešava se i da je pacijentima fizikalna terapija pružena od strane nestručnog fizioterapeuta koji forsira vježbanje koje pacijentu ne odgovara i često mi u ordinaciji pacijenti kažu : „Fizikalna terapija i različite vježbe doprinijele su do toga da se osjećam lošije.“
Individualni pristup u fizikalnoj terapiji za liječenje bola u leđima
Fizioterapeut nije samo terapeut koji je završio srednju ili visoku školu. Njegova stručnost i kvalitet rada zavise od dodatnih edukacija koje terapeut završava nakon završene srednje ili visoke škole. Što ima više završenih edukacija ima više iskustva u radu sa pacijentima i njegov rad je kvalitetniji a pacijenti su sretni i zadovoljni. Zato uvijek pitajte koje edukacije vaš terapeut ima završene. Ako vam kaže završio sam Maitland , Cyriax, DNS (dinamička neuromuskulatorna stabilizacija), Mulligan, Schroth, Ergon …..znajte da ste u dobrim rukama. Vaša leđa ste dali fizioterapeutu koji zna na koji način će vam pomoći i kako da ojačate dio leđa koji je slabiji a sve u cilju da se rješite bola.
Možemo koristiti različite modalitete fizikalne terapije u tretmanu discus hernije i bola u vratu i leđima , a koju ćemo terapiju koristiti zavisi od vaše kliničke slike i vašeg zdravstvenog stanja. Jedna od moćnih tehnika masaže je tretman fascije ERGON metodom. Fascija je tanki omotač koji prožima cijelo naše tijelo. Ona povezuje sve dijelove našeg tijela u jedan veliki sistem, tako da je npr. mali prst na nozi povezan sa očnim kapkom.
Fascija omogućava da se naši organi nalaze non stop na svom mjestu bez obzira da li hodamo, trčimo ili ležimo i da klize jedni preko drugih. Bilo kakva povreda fascije na nekoj regiji, nastala posjekotinom, operacijom, udarcem može uzrokovati ožiljke na fasciji. Ova trauma na fasciji blokira pokret i može nastati bol i na udaljenom mjestu na tijelu.
Primjer je uganuće skočnog zgloba koje može da dovede do bola u donjem dijelu leđa. Nije samo u pitanju fizička povreda fascije nego i emocije mogu uticati na fasciju. Primjer je da kad smo pod stresom, javlja se napetost u mišićima u području ramena i vrata što za posljedicu vrlo često dovodi do glavobolje, ali i nekih tegoba od strane gastrointestinalnih organa kao što su bol u želucu ili problem sa probavom.
Na našim prostorima je tretman fascije manje poznat u odnosu na Evropu , Australiju ili Ameriku. U sklopu edukacija koje sam pohađala širom Evrope shvatila sam koliko je fascija bitna kod pacijenta sa bolom u vratu i leđima i da samo jednim tretmanom fascije npr. Ergon tehnikom mogu da se odagnaju višemjesečne tegobe i bolovi.
Druga metoda fizikalne terapije koja se pokazala odlična u tretmanu bola u vrat i leđima uzrokovanih discus hernijom je TECAR radiofrekventna terapija. Tecar terapija je inovacija u oblasti termoterapije. Ima duboko terapijsko djelovanje koje prodire u duboke strukture ispod površine kože i na taj način poboljšava cirkulaciju , smanjuje bol, smanjuje upalu što za posljedicu ima povećanje pokretljivosti, bolju regeneraciju tkiva i ubrzava se oporavak. Pozitivni učinci se uočavaju već nakon prve terapije u 80% pacijenata. Naši pacijenti obično kažu odmah posijle terapije da je bol manjeg intenziteta i da osjećaju da se poboljšala cirkulacija u tretiranom području. Razlog za taj osjećaj je što se tokom TECAR terapije povećava metabolizam tkiva u tretiranoj regiji i eliminišu raspadni produkti koji inače nastaju kod upalnog procesa, a upravo taj upalni proces daje osjećaj bola.
Fizikalna terapija praktikuje navedene dvije metode najčešće kao uvod u dekompresijsku terapiju ( trakciju) kičme koja se radi za regiju vratne ili lumbalne kičme.
Termin za fizikalni pregled možete da zakažete klikom na ovaj link.
Dekompresijska terapija kičme
U toku fizikalne dekompresijske terapije dolazi do smanjenja pritiska u zglobovima, dolazi do relaksacije paravertebralnih mišića i smanjenja pritiska na korjenove živca. Upravo taj pritisak na živac je doveo do upale živca i osjećaja bola kod pacijenta. Na taj način dolazi do oslobađanja pritiska na živac , smanjenja protruzije disca, pomjeranje disca za 1-2 mm i vraćanje disca na svoje ležište.
Detaljnije informacije o tome šta je dekompresijska terapija kičme, koliko traje, kome se preporučuje i kako izgledaju DNS vježbe pogledajte ovdje.
Napominjem da je dekompresijska terapija u 85% pacijenata bezbolna i bez ikakvih tegoba. Manji procenata pacijenata ima kratkotrajan bol u toku i nakon terapije, ali se nakon 3-4 dekompresijske terapije bol potpuno gubi. Radi se najčešće 3x sedmično i uvijek 10 tretmana. Kompletna fizikalna terapija u tretmanu bola u leđima koji su uzrokovani discus hernijom traje minimalno 70-90 minuta.
Terapijski protokol koji primjenjujemo podrazumijeva i poseban vid vježbi. Vježbe koje su nam se pokazale kao najbolji terapijski protokol su vježbe po konceptu DNS-a (dinamička neuromuskularna stabilizacija). Filozofija ovog načina vježbanja je pokrenuti posturalnu muskulaturu koja se nalazi duž kičmenog stuba i trupa, a koju smo aktivirali kada smo bili mali do godinu dana života. Kada posmatrate djecu do prve godine života vidjet ćete da svi zauzimaju iste položaje, usvajaju iste pokrete, a sve to rade kako bi se uspravili na dvije noge. Upravo tim pokretima u određenom položaju aktivira se posturalna muskulatura.
Cilj aktivacije posturalne centralne muskulature je da bude stabilan trup jer kada je trup stabilan onda se ekstremiteti (ruke i noge) mogu kretati bez ograničenja i izvoditi sve pokrete. Vremenom kako odrastamo dolazi do veće aktivacije perifernih mišića ruku i nogu, a mišići trupa slabe , što za posljedicu dovodi do promjene posture i bola u leđima i vrat.
Cilj DNS vježbanja je ponovo aktivirati posturalnu muskulaturu trupa i dati potporu kičmi u cilju popravljanja posture i smanjenja bolova u vratu i donjem dijelu leđa.
Često pitanje koje pacijenti postavljaju na kontrolnom pregledu je:“ Do kada treba da radim ove vježbe?“
Ja se uvijek nasmijem i kažem: „ Sve dok ne želite da se bolovi vrate.“
Savremeni pristup koji ima fizikalna terapija kod liječenja stanja discus hernije je kompleksan, individualan i zahtijeva saradnju pacijenta sa ljekarom-fizijatrom i fizioterapeutom. Timski rad, individualan terapijski pristup i odgovornost pacijenta prema svom zdravlju uz želju da se riješi bola predstavljaju garanciju da fizikalna terapija bude uspješna.
Zakažite termin za fizikalni pregled klikom na ovaj link.
Vaša mr sc.dr Gordana Ljoljić Dolić, specijalista fizijatar-nutricionista
